Uloga žrtve stajala mi je na putu obilja

Dugo nisam shvatala da živim iz pozicije žrtve. Možda zato što sam bila „funkcionalna“. Imala sam svoje ciljeve, radila sam na sebi, imala sam dane kad se osećam snažno i motivisano. Ali duboko u meni, postojala je jedna tiha, gotovo nečujna priča – priča o nepravdi, o napuštanju, o tome da mi je „život dug“. Očekivala sam da neko dođe i ispravi sve ono što je bilo pogrešno. Da me neko vidi. Spasi. Voli na način na koji nisam znala da volim sebe. I ne, to se ne vidi uvek spolja. Ta uloga žrtve zna da se sakrije iza preduzetničkog duha, iza osmeha, čak i iza uspeha. Ali energija ne laže. I svemir ne isporučuje izgovore, već vibraciju.

Žena koja bira mir

Koliko puta si osetila da te život vuče da reaguješ odmah, da „uzmeš stvar u svoje ruke“, da grabiš, dokazuješ, guraš?
Koliko puta si, kao i mnoge od nas, ušla u akciju iz osećaja straha, besa, potrebe da se zaštitiš ili da nešto kontrolišeš?

A da li si se ikada pitala…
Kako bi izgledalo da živiš iz lakoće?
Ne iz lenjosti, ne iz pasivnosti, već iz mesta unutrašnje jasnoće, usklađenosti, poverenja.