Blog

Analiza krvi nakon fastinga

Evo zašto su analize posle fastinga pitanje tajminga, a ne brojki

Fasting na vodi je jedna od najmoćnijih praksi samoregulacije koju imamo na raspolaganju. Ne zato što nešto dodajemo telu, već zato što mu konačno damo prostor da uradi ono što zna najbolje. Da se očisti. Da se obnovi. Da se seti svoje inteligencije. Upravo zbog toga, kada govorimo o analizama krvi u kontekstu fastinga, ključno pitanje nije šta merimo, već kada to radimo.

U praksi fastinga često susrećem ljude koji žele potvrdu u brojkama. Žele da vide crno na belo da se nešto promenilo. To je potpuno razumljivo. Analize krvi nam mogu dati dragocen uvid u stanje organizma, ali samo ako ih radimo u pravom trenutku. U suprotnom, one mogu da zbune, uplaše ili navedu na pogrešne zaključke.

Zato je važno razumeti sledeće.

Analize krvi pre fastinga imaju smisla.

Analize krvi odmah nakon fastinga vrlo često nemaju.

Pre fastinga, laboratorijske analize mogu biti dobra polazna tačka. One nam pokazuju gde se organizam nalazi u tom trenutku. Kakav je metabolizam. Kakva je upalna slika. Kako stoje šećer u krvi, insulin, lipidni status, jetreni enzimi, gvožđe, hormoni. Ove analize nisu obavezne, ali za mnoge ljude mogu biti korisne. Ne da bi se uplašili, već da bi imali referentnu tačku i jasniju sliku svog početnog stanja.

Međutim, ono što stalno naglašavam jeste da analize krvi ne treba raditi odmah nakon završenog fastinga.

Razlog za to je jednostavan. Organizam je tada u tranziciji. Nakon višednevnog fastinga telo ulazi u stanje duboke ketoze. Metabolizam se prebacuje na potpuno drugačiji režim rada. Energija se dominantno dobija iz masti. Autofagija je aktivirana. Hormoni funkcionišu drugačije. Elektroliti se redistribuiraju. Krvna slika se privremeno menja. Sve to spada u normalne fiziološke procese.

Ako u tom trenutku izvadite krv, dobićete rezultate koji ne predstavljaju stabilnu i realnu sliku vašeg organizma. To je kao da procenjujete kuću dok je u sred renoviranja. Zidovi su ogoljeni. Instalacije su otvorene. Sve je u procesu. I vi zaključite da nešto nije u redu. Nije, jer proces još uvek traje.

Zbog toga je preporuka jasna. Nakon fastinga treba sačekati minimum dve nedelje pre ponovnog vađenja krvi. Idealno je sačekati tri do četiri nedelje. To je period u kome telo izlazi iz ketoze, vraća se u metaboličku fleksibilnost i stabilizuje nove obrasce rada. Tek tada laboratorijski rezultati počinju da imaju pravi smisao. Tek tada zaista možete videti benefite fastinga.

Ovo mogu da potvrdim i iz ličnog iskustva.

U prvim godinama praktikovanja postova i sama sam pravila ovu grešku. Vadila sam krv nekoliko dana nakon fastinga i dobijala rezultate koji su delovali zbunjujuće. Holesterol bi bio povišen. Neki parametri van referentnih vrednosti. Lekari zbunjeni. Ja zbunjena. A istovremeno se u telu osećam bolje nego ikada. Energija čista. Um bistar. Koža sjajna. San dubok i regenerativan.

Tek kasnije sam shvatila da brojke ne lažu, ali da ih treba znati pravilno tumačiti. Kada sam počela da čekam mesec dana nakon fastinga pre ponovnih analiza, slika se potpuno menjala. Parametri su se poboljšavali. Upalni markeri su padali. Insulin se stabilizovao. Lipidni profil je dobijao zdraviju strukturu. Tada sam dobila i laboratorijsku potvrdu onoga što sam već osećala u telu.

Zato uvek naglašavam.

Ne merite rezultate fastinga prerano.

Drugi, podjednako važan aspekt, jeste ono što radimo nakon fastinga

Fasting nije izolovani događaj. Nije nešto što se desi jednom godišnje, pa se vratimo starim navikama. Pravi benefiti dolaze tek kada fasting postane deo životnog stila. Tu dolazimo do svakodnevne, blage autofagije.

Nakon višednevnog fastinga telo je već pokrenulo duboke procese čišćenja i obnove. Bilo bi šteta taj proces naglo prekinuti stalnim unosom hrane od jutra do večeri. Zato je izuzetno važno nastaviti sa dnevnim postovima.

Najjednostavniji i najprirodniji način za to jeste uvođenje vremenskih prozora ishrane.

Šesnaest sati posta i osam sati ishrane.

Osamnaest sati posta i šest sati ishrane.

Kod nekih osoba i četrnaest sati posta može biti sasvim dovoljno.

Ovi prozori nisu kazna za telo. Oni su podrška. Podrška da se održi autofagija, da se zadrži metabolička fleksibilnost i da se izbegne stalno lučenje insulina tokom celog dana.

Autofagija nije mehanizam koji se aktivira samo tokom dugog fastinga. Ona se pokreće svaki put kada telu damo pauzu od hrane. Svaki dan. Svaku noć. Ako mu to dozvolimo.

Upravo tu vidim najveću razliku između ljudi koji imaju dugoročne rezultate i onih koji se stalno vraćaju na početak. Oni koji nastave sa blagim dnevnim postovima zadržavaju benefite fastinga mesecima. Oni koji se odmah vrate na tri obroka i dve užine vrlo brzo izgube ono što su stekli.

Ovo nije rigidno pravilo. Nije dogma. Nije kontrola. Ovo je učenje slušanja sopstvenog tela.

Nakon fastinga telo vrlo jasno šalje signale. Apetit postaje čistiji. Glad više nije haotična. Hrana se bira svesnije. Kada u tom stanju uvedemo vremenske prozore ishrane, telo to doživljava kao prirodan nastavak procesa, a ne kao stres.

Zato uvek savetujem sledeće.

Ne žurite sa analizama.

Ne žurite sa zaključcima.

Ne žurite da se vratite starim obrascima.

Dajte telu vreme da pokaže šta zna.

Fasting nije takmičenje u rezultatima. Fasting je proces povratka poverenja u sopstvenu biologiju. A kada to poverenje postoji, i brojke vremenom dođu na svoje mesto. U pravom trenutku.

Piši mi ako osetiš potrebu na mejl office@lava.rs

BUDI UVEK U TOKU. PRIJAVI SE NA MOJU MEJLING LISTU

Please wait...

Hvala Vam na prijavi!