Odrasli smo u svetu koji nas uči da greške treba da krijemo. Da budemo jaki, uspešni i, po mogućstvu, savršeni. A onda se desi život i pokaže nam da je upravo nesavršenost ono što nas oblikuje.
Kada sam ušla u preduzetništvo, počeli su padovi. Pogrešni ljudi, loši poslovni potezi, nedostatak ugovora, strah da se suprotstavim, odluke donete iz neznanja. Neke od tih grešaka koštale su me desetine hiljada evra. Još više su me koštale energije, zdravlja i neprospavanih noći.
Danas ih više ne vidim kao poraze.
Vidim ih kao pločice na putu kojim hodam. Neke su male, jer sam brzo naučila lekciju. Neke su velike, jer sam istu grešku ponavljala sve dok nisam zastala i zaista je razumela.
Zato danas želim da kažem jedno veliko izvini svima koje sam nekada povredila. Svom detetu. Roditeljima. Prijateljima. Znam da tada nisam znala bolje i da nikada nisam imala lošu nameru.
A onda sam shvatila nešto što mi je promenilo život.
Vrlo verovatno ni većina ljudi koji su povredili mene nije znala bolje.
Oprost ne briše ono što se dogodilo, ali oslobađa nas tereta da to nosimo zauvek.
Možda se put do uspeha ne gradi savršenim odlukama. Možda se gradi upravo od naših grešaka, ako smo dovoljno hrabri da iz njih učimo.
Zato vas danas pozivam da zajedno popločamo svoju stazu uspeha oprostom, razumevanjem i prihvatanjem svoje ljudske nesavršenosti.
Jer možda nas upravo naše najveće greške jednog dana odvedu tamo gde smo oduvek želeli da stignemo.
S ljubavlju,