Šta nam nauka kaže, a šta nas uči iskustvo
Pre više od petnaest godina prvi put sam naišla na priču japanskog istraživača Masarua Emota. Verovatno ste i vi nekada videli njegove fotografije kristala vode. Tvrdio je da voda različito reaguje na ljubav, zahvalnost, ružne reči, muziku i nameru. Njegov rad nije prihvaćen kao naučni konsenzus i oko njega postoje brojne rasprave, ali mene nije osvojio zato što sam tražila dokaz. Osvojio me je zato što me je naterao da postavim jedno sasvim obično pitanje.
Ako je moje telo najvećim delom voda, šta se dešava sa mnom kada godinama živim pod stresom, nosim tugu, bes, razočaranja i neizgovorene emocije?
Ne znam da li voda pamti.
Ali danas znamo da telo pamti.
Nauka sve više govori o tome da dugotrajan stres menja način na koji funkcionišu naš nervni sistem, hormoni, san, disanje i ceo organizam. Koliko ste samo puta rekli: “Steglo me je u grudima”, “Imam knedlu u grlu”, “Sav sam se ukočio”. Kao da telo govori ono što mi ne umemo da izgovorimo.
Baš zato me je Emotova priča inspirisala da na vodu gledam drugačije. Ne kao na magiju. Nego kao na simbol.
Jer ako svaki dan pijem vodu, zašto ne bih svaki dan birala i kakvu energiju želim da unesem u sebe?
Kada sam počela da se bavim fastingom, mislila sam da je najveća promena to što ne jedem. A onda sam shvatila da se najveće promene dešavaju baš када prestanemo da zatrpavamo sebe. Kada утишамо буку. Kada nervni sistem konačno dobije priliku da predahne.
Za mene je fasting postao jedan veliki reset.
Ne samo tela.
Nego i svega što sam godinama nosila u sebi.
Zato danas pre nego što popijem prvu čašu vode nikada ne žurim.
Spustim ramena.
Udahnem polako.
Izdahnem još sporije.
Tri puta.
Tek onda uzmem čašu u ruke.
U sebi kažem: “Hvala.”
Ili: “Danas biram mir.”
Nekada: “Danas biram ljubav.”
Nekada samo: “Biće sve dobro.”
Da li će se zbog toga promeniti voda?
Ne znam.
Ali znam da se promenim ja.
A kada se promeni naše stanje, menjaju se i naše odluke, naše reči, naši odnosi i, polako, naš život.
Zato vas danas ne pozivam da poverujete meni. Ne pozivam vas ni da poverujete Masaruu Emotu.
Pozivam vas da probate.
Sedam dana.
Svakog jutra, pre prve čaše vode, odvojite jedan minut.
Udahnite četiri sekunde.
Izdahnite šest.
Tri puta.
Onda uzmite čašu vode u ruke i pre nego što je popijete recite sebi tri reči.
Ljubav.
Zahvalnost.
Mir.
I tek onda popijte vodu.
Možda se neće promeniti voda.
Ali možda će se promeniti način na koji ulazite u svoj dan.
A ja sam kroz svoje iskustvo naučila da upravo od tih malih rituala počinju najveće životne promene.