Postoji nešto fascinantno u ljudskom telu.
Kada ne jedemo neko vreme, telo ne ulazi odmah u paniku. Naprotiv. Kod mnogih ljudi se posle prvih dana fastinga pojavljuju mir, mentalna jasnoća, lakše telo i više energije. Kao da se aktivira neki drevni mehanizam koji je sve vreme bio uspavan.
Jer čovek nije stvoren da jede neprestano.
Naši preci su hiljadama godina živeli u ritmu posta i obilja, a telo je razvilo neverovatnu sposobnost regeneracije upravo kada nema stalnog unosa hrane.
Zanimljivo je da su to znali i mnogi veliki umovi kroz istoriju.
Hipokrat, otac medicine, govorio je da telo poseduje prirodnu inteligenciju za isceljenje i koristio je post kao deo terapije.
Pitagora je tražio od svojih učenika periode posta pre ulaska u škole filozofije jer je verovao da fasting donosi mentalnu jasnoću i unutrašnju disciplinu.
Platon i Aristotel pisali su o tome da čovek jasnije misli kada telo nije preopterećeno hranom.
Nikola Tesla je govorio da previše hrane troši životnu energiju i praktikovao je vrlo jednostavnu i ograničenu ishranu.
A danas nauka potvrđuje ono što su oni intuitivno osećali. Tokom fastinga aktiviraju se procesi regeneracije ćelija i autofagije: prirodnog čišćenja organizma, za čije je istraživanje Jošinori Ohsumi dobio Nobelovu nagradu.
Možda fasting nije kazna za telo.
Možda je fasting trenutak kada telo konačno dobije priliku da radi ono za šta je prirodno stvoreno:
da se obnavlja,
da odmori,
da se resetuje.
I možda zato fasting ne menja samo telo.
Već i odnos koji imamo prema sebi.